Wildest moments

Izvana stižu razne poruke, ali ja većinom nisam tu. Toliko sam u svom svijetu da se često osjećam kao Banksy djevojčica, vuku me oni crveni baloni prema gore, ali sam nečim zaheftana za Zemlju.
Telefon uglvnom zvoni, dugo i dosadno. Nekad ne znam da li je alarm ili me neko stvarno zove.

Iz polica u supermarketima gledaju me mali duhovi sa krznenim glavama životinjica.

U autu svira neka samo moja muzika.

Plešem po kiši iako izgleda kao da samo izbjegavam bare i automobile da me ne poprskaju vodom...

Ovdje sam, ali sam i u nekom izmaštanom svijetu iz kojeg nikad nikad nikad ne želim van.

Meni nije toliko važno da li će moj blog čitati troje ili tristo ljudi. Ako je to troje meni stvarno dragih i bitnih ili ako će oni to tek da postanu, ja sam sretna.

Znam da je sve stvarno ovdje, ima krvi bola i znoja i u tom drugom svijetu. I gubitaka i zla i tuge. Ali ima i šarenih livada, velikih gljiva za večeru, drveća punog plodova, muzike za laku noć, prelijepo spojenih riječi i smirujućih slika...
Taj svijet je svuda oko vas. Samo trebate da pogledate duboko u sebe da ga pronađete.

Muzika: Jessie Ware Wildest moments