ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

Yellow mellow

Polako se pozdravljam sa Jeseni. Ove godine mi je stvarno mnogo dala... Domaće jabuke, sok od dunja, rakiju od šljiva, šetnje sunčanim proplancima i branje gljiva, šuštavo žuto lišće, šetnje s posla kući...
Vrijeme je da se uvučem pod dekicu sa čajem i knjigama i polako počnem da kujem planove kako ću iskoristiti domaće jabuke (pita od jabuka, kompoti, mmm :)) i da se radujem jer ide sezona kuhanog vina i muffina što je meni posebno draga tradicija koju njegujem s prijateljima već nekoliko godina.

Kad sam spomenula knjige, trenutno se zabavljam sa dvije. Jedna je tipična light literatura sa primjesama istraživačkog rada, a istražuje brak u raznim kulutrama, njegovo značenje, pristup braku u zapadnjačkom svijetu itd. Zove se U dobru i zlu, a nastavak je slavne Jedi, moli,voli, knjige o samopronalaženju razvedene 35-godišnjakinje po raznim uglovima svijeta...
Druga mi otvara sasvim nove perspektive i tjera me da mislim "van kutije". Prava je gimnastika za kreativno razmišljanje i ohrabrujuće djeluje ukoliko želite nešto promijeniti, poboljšati ili jednostavno naučiti (a ko to ne želi?). Autori ovog djela su Igor Byttebier i Ramon Vullings, a naziv je Creativity today.

Film koji mi se dopao je Like crazy, lagan low budget ljubavni filmić sa realnim prikazom šta se desi kad ne možete da zaboravite svoju pravu ljubav, a umiješa se stvarni život.

Muzika...hmm..vratila sam se Gossip-u i Joyfull noise, slušam na najjače kad sam sama u autu :))



Šetnja u prirodi i hvatanje zadnjih zraka jesenjeg sunca

Kreativnost na djelu

Dolazi zima..mislimo i na najmanja bića

utorak, 5. studenoga 2013.

Wildest moments

Izvana stižu razne poruke, ali ja većinom nisam tu. Toliko sam u svom svijetu da se često osjećam kao Banksy djevojčica, vuku me oni crveni baloni prema gore, ali sam nečim zaheftana za Zemlju.
Telefon uglvnom zvoni, dugo i dosadno. Nekad ne znam da li je alarm ili me neko stvarno zove.

Iz polica u supermarketima gledaju me mali duhovi sa krznenim glavama životinjica.

U autu svira neka samo moja muzika.

Plešem po kiši iako izgleda kao da samo izbjegavam bare i automobile da me ne poprskaju vodom...

Ovdje sam, ali sam i u nekom izmaštanom svijetu iz kojeg nikad nikad nikad ne želim van.

Meni nije toliko važno da li će moj blog čitati troje ili tristo ljudi. Ako je to troje meni stvarno dragih i bitnih ili ako će oni to tek da postanu, ja sam sretna.

Znam da je sve stvarno ovdje, ima krvi bola i znoja i u tom drugom svijetu. I gubitaka i zla i tuge. Ali ima i šarenih livada, velikih gljiva za večeru, drveća punog plodova, muzike za laku noć, prelijepo spojenih riječi i smirujućih slika...
Taj svijet je svuda oko vas. Samo trebate da pogledate duboko u sebe da ga pronađete.

Muzika: Jessie Ware Wildest moments